Šutnja otkriva kvalitetu odnosa

Jedan od najboljih testova kvalitete odnosa između dvoje ili više ljudi jest kako doživljavaju šutnju.

Ako dvoje ljudi mogu biti zajedno u tišini, bez potrebe da je pod svaku cijenu ispune riječima, to govori o bliskosti, sigurnosti i međusobnom prihvaćanju.

Ali ako je šutnja neugodna, ako stvara napetost, nelagodu ili potrebu da se stalno nešto govori, odnos nije izgrađen na zadovoljavajućoj razini.

Bliskost je kada je ugodno i onda kada nema riječi.

Kvalitetni odnosi nisu oni u kojima uvijek imamo nešto za reći, nego oni u kojima možemo mirno šutjeti i samo biti prisutni.

Emocije koje nas čine zdravijima i boljima

Uzvišene emocije su pozitivne emocije koje nas iznutra podižu i potiču na dobro. To su emocije kao što su ljubav, radost, zahvalnost, optimizam, suosjećanje, oprost i nadahnuće.

One su važne jer utječu na naše misli, ponašanje, tijelo i odnose s drugima. Znanstvena istraživanja, primjerice, pokazala su da su pozitivne emocije i psihološka stanja, poput zahvalnosti i optimizma, povezana s povoljnijim zdravstvenim ishodima, osobito kada je riječ o kardiovaskularnom zdravlju.

Kada osjećamo zahvalnost, lakše primjećujemo ono što imamo. Kada osjećamo suosjećanje, spremniji smo pomoći drugome. Kada osjećamo ljubav, lakše se povezujemo s drugim ljudima.

Ove emocije možemo poticati jednostavnim postupcima: izražavanjem zahvalnosti, pomaganjem drugima, volontiranjem, boravkom u prirodi, aktivnostima koje nas ispunjavaju, druženjem s pozitivnim ljudima i osvješćivanjem vlastitih emocija.

To uopće ne znači da trebamo potiskivati ljutnju, tugu ili strah. I te emocije imaju svoju ulogu. Važno je razumjeti ih i ne dopustiti da trajno upravljaju našim ponašanjem.

Ne možemo birati svaku emociju koju ćemo osjetiti, ali možemo svjesno poticati emocije koje pozitivno djeluju na naš život, odnose i zdravlje.

Nije dovoljno samo biti lijep

Mnogi danas rade samo na svojoj vanjskoj ljepoti. Brinu o izgledu, tijelu, odjeći, frizuri i svemu onome što je svima drugima odmah vidljivo.

No puno je manje onih koji rade na svojoj unutarnjoj ljepoti – na sebi, svojim mislima, emocijama, stavovima, karakteru i odnosu prema drugima.

A upravo se ta unutarnja promjena najviše vidi. Osoba može biti fizički lijepa, ali ako iz nje izlaze ljutnja, zavist, oholost, nezadovoljstvo ili hladnoća, tu osobu teško da se može doživjeti kao istinski lijepu.

S druge strane, postoje one osobe koje možda nisu posebno lijepe prema uobičajenim kriterijima, ali iz njih zrače mir, toplina, dobrota, sigurnost i ljubav. Njihova prisutnost jednostavno godi.

Vanjska ljepota privuče pogled, ali unutarnja ljepota privuče čovjeka.

Vanjski izgled pokazuje kako izgledamo, a unutarnja ljepota pokazuje tko smo.

" Nemirni um je kao uzburkano more. Oslobodi svoje misli i bit ćeš slobodan. Pravo bogatstvo nisu zlato niti zemlja."

 

Asertivnost –zauzmi se za sebe

Asertivnost je sposobnost da jasno, otvoreno i odlučno izrazimo svoje mišljenje, osjećaje, potrebe i granice, a da pritom poštujemo druge ljude.

Ona se nalazi između pasivnosti i agresivnosti. Pasivna osoba često prešuti ono što misli kako ne bi došlo do sukoba, dok agresivna pokušava nametnuti svoje mišljenje drugima. Asertivna osoba zna reći što misli, ali bez napadanja, vrijeđanja ili omalovažavanja.

Biti asertivan znači razumjeti da imam pravo na svoje mišljenje, ali i da ga imaju drugi. Ne moram se složiti s nekim samo zato što ima autoritet, niti moram odustati od svog stava zato što se druga osoba sa mnom ne slaže.

Asertivnost nam pomaže postaviti zdrave granice, zauzeti se za sebe, smanjiti nakupljanje nezadovoljstva i graditi kvalitetnije odnose s drugima. Ona razvija samopoštovanje jer nas uči da možemo biti svoji bez potrebe da povređujemo druge.

Asertivnost znači zauzeti se za sebe, a pritom ne ugrožavati dostojanstvo drugih.

Zdravlje nacije – problem o kojemu se premalo govori

 

Hrvatska se danas suočava s ozbiljnim zdravstvenim problemima i izazovima.

Kardiovaskularne bolesti među vodećim su uzrocima smrti, a Hrvatska ima i vrlo visoku pojavnost pojedinih vrsta raka u europskim usporedbama.

Glavni čimbenici rizika dobro su poznati: pušenje, štetna uporaba alkohola, nezdrava prehrana, nedovoljno kretanja, nedostatak kvalitetnog sna, kronični stres i nedovoljno odazivanje na preventivne preglede.

Pušenje je i dalje raširena navika, alkohol je društveno prihvaćen, a prekomjerna tjelesna težina predstavlja sve veći javnozdravstveni problem.

Sve to doprinosi velikom broju bolesti koje se u značajnoj mjeri mogu spriječiti ili čije se posljedice mogu ublažiti pravodobnom prevencijom i liječenjem.

Ni mentalno zdravlje nije problem koji se smije zanemariti. Depresija, anksioznost, ovisnosti i drugi problemi mentalnog zdravlja pogađaju velik broj ljudi. Mnogi pate u tišini jer ih još uvijek koče stigma, strah od osude i nedostatak podrške.

Najproblematičnije je što se o svemu tome premalo govori.

Povremeno se pojavi neki članak, kampanja ili javnozdravstvena akcija, ali prevencija ne bi smjela biti povremena tema. Ona bi trebala biti trajni društveni i državni prioritet.

Rješenja nisu jednostavna, ali smjer je poznat: snažnija prevencija, kvalitetnija edukacija o zdravlju i jasan, otvoren i kontinuiran javni razgovor o zdravstvenim problemima.

Zdravlje nacije nije samo pitanje zdravstvenog sustava. Ono je pitanje načina na koji živimo, što unosimo u sebe, koliko se krećemo, kako spavamo, kako se nosimo sa stresom i koliko brinemo o vlastitom zdravlju.

Vrijeme je da o tome počnemo govoriti glasno, ozbiljno i kontinuirano.

Zdravlje nacije trebalo bi postati jedan od naših najvažnijih društvenih prioriteta.

Prevencija – zdravlje se čuva prije bolesti

Prevencija znači djelovati prije nego što se bolest pojavi. To počinje od pojedinca i njegovih svakodnevnih navika: pravilne prehrane, dovoljno kretanja, kvalitetnog sna, održavanja zdrave tjelesne težine, izbjegavanja pušenja, alkohola i narkotika, brige o mentalnom zdravlju te redovitih zdravstvenih pregleda.

Mnoge bolesti ne nastaju preko noći. Često im godinama prethode nezdrave navike i zanemarivanje ranih znakova. Zato briga o zdravlju ne bi trebala početi tek kada se pojavi problem, nego mnogo ranije. To se odnosi i na tjelesno i na mentalno zdravlje.

Prevencija nije samo osobna odgovornost pojedinca. Ona bi morala biti prioritet zdravstvenog sustava, obrazovanja, javnog informiranja i zdravstvene politike. Posebno je važna uloga države i vlasti jer one donose zakone, određuju prioritete, usmjeravaju javna sredstva i stvaraju uvjete koji mogu poticati ili otežavati zdrave izbore.

Liječenje je važno kada se bolest pojavi, ali još je važnije učiniti što možemo da do nje ne dođe,

Prevencija znači čuvati zdravlje prije nego što nastane potreba za liječenjem.

Ja, ovdje i sada

 

Istinski prisutni i istinski sretni možemo biti samo kada živimo u sadašnjem trenutku – u ovdje i sada. Velika većina ljudi, nažalost, ili živi u prošlosti ili u budućnosti.

U prošlosti žive kroz samosažaljenje, ljutnju, krivnju, povrede, žaljenje, razočaranje, ogorčenost i stalno vraćanje na ono što je bilo.

U budućnosti žive kroz strah, očekivanja, brigu, neizvjesnost, pretjerano planiranje, predviđanje problema i razmišljanje o onome što bi se moglo dogoditi.

Prošlost ne možemo promijeniti, ali iz nje možemo učiti. Budućnost ne možemo znati, ali je možemo stvarati samo svojim današnjim izborima. Zato nije problem prisjetiti se prošlosti ili razmišljati o budućnosti – problem nastaje kada zbog onoga što je bilo ili onoga što bi moglo biti uglavnom ne primjećujemo ono što se događa upravo sada.

Život u sadašnjem trenutku donosi unutarnji mir i zadovoljstvo te daje jasnoću. Pomaže nam da uživamo u malim stvarima, bolje slušamo druge, kvalitetnije obavljamo ono što radimo i svjesnije biramo kako ćemo reagirati.

Život se ne događa ni u prošlosti ni u budućnosti – život se događa upravo sada.

Sve što želimo – želimo zbog osjećaja

 

Iza mnogih naših želja i postupaka krije se želja za određenim unutarnjim osjećajem.

Ne želimo novac samo zbog novca, već zbog osjećaja sigurnosti i slobode.
Ne želimo uspjeh samo zbog rezultata, već zbog osjećaja vrijednosti i zadovoljstva.
Ne tražimo ljubav samo zbog odnosa, već zbog osjećaja povezanosti i prihvaćenosti.

A i ono što izbjegavamo, izbjegavamo zato što ne želimo osjetiti strah, bol, sram ili neugodu.

Isto vrijedi i za naše navike, odluke i postupke. Često ih ponavljamo ili donosimo zato što nam donose određeni osjećaj ili nas udaljavaju od onoga što ne želimo osjećati.

Biti svjestan toga važno je jer tada bolje razumijemo što nas pokreće i lakše razlikujemo svoje stvarne potrebe od automatskih reakcija.

Kada zastanemo i pogledamo ispod same želje, često otkrijemo da ne tražimo ono što mislimo da tražimo. Tražimo ono kako želimo da se osjećamo.

Ne tražimo uvijek ono što mislimo da želimo – često tražimo samo osjećaj koji vjerujemo da će nam to donijeti.

Ovdje i sada – prostor između emocije i reakcije

Biti ovdje i sada znači biti svjestan onoga što se upravo događa u nama i oko nas, bez stalnog vraćanja u ono što je bilo ili odlaska u ono što bi moglo biti.

Kada smo ljuti, naš um odlazi u prošlost. Vraćamo film nekog događaja, prisjećamo se riječi i postupaka koji su nas povrijedili i ponovno proživljavamo nepravdu. Što se više vraćamo u taj događaj, ljutnja se sve više pojačava.

Kada smo u strahu i brizi, um odlazi u budućnost. Stvaramo moguće scenarije, predviđamo probleme i pitamo se: „Što ako se dogodi ovo ili ono?“ Tako možemo osjećati strah zbog nečega što se još nije dogodilo.

Biti u sadašnjosti ne znači da više ne osjećamo ljutnju ili strah. Emocija će se pojaviti. Razlika je u tome što je možemo primijetiti prije nego što nas preuzme.

Umjesto da odmah reagiramo, možemo zastati i zapitati se:

Što ja sada osjećam?

U tom trenutku stvaramo prostor između emocije i reakcije. Taj prostor omogućuje nam da ne djelujemo automatski i impulzivno, nego da sami odlučimo kako ćemo odgovoriti.

Biti ovdje i sada zato nije bijeg od emocija. To je sposobnost da ih osjetimo, prihvatimo i ostanemo svjesni onoga što se događa u nama.

Biti ovdje i sada znači osjetiti emociju, ali ne dopustiti da ona umjesto nas odlučuje kako ćemo postupiti.