Biti ovdje i sada znači biti svjestan onoga što se upravo događa u nama i oko nas, bez stalnog vraćanja u ono što je bilo ili odlaska u ono što bi moglo biti.
Kada smo ljuti, naš um odlazi u prošlost. Vraćamo film nekog događaja, prisjećamo se riječi i postupaka koji su nas povrijedili i ponovno proživljavamo nepravdu. Što se više vraćamo u taj događaj, ljutnja se sve više pojačava.
Kada smo u strahu i brizi, um odlazi u budućnost. Stvaramo moguće scenarije, predviđamo probleme i pitamo se: „Što ako se dogodi ovo ili ono?“ Tako možemo osjećati strah zbog nečega što se još nije dogodilo.
Biti u sadašnjosti ne znači da više ne osjećamo ljutnju ili strah. Emocija će se pojaviti. Razlika je u tome što je možemo primijetiti prije nego što nas preuzme.
Umjesto da odmah reagiramo, možemo zastati i zapitati se:
Što ja sada osjećam?
U tom trenutku stvaramo prostor između emocije i reakcije. Taj prostor omogućuje nam da ne djelujemo automatski i impulzivno, nego da sami odlučimo kako ćemo odgovoriti.
Biti ovdje i sada zato nije bijeg od emocija. To je sposobnost da ih osjetimo, prihvatimo i ostanemo svjesni onoga što se događa u nama.
Biti ovdje i sada znači osjetiti emociju, ali ne dopustiti da ona umjesto nas odlučuje kako ćemo postupiti.
Nema komentara:
Objavi komentar