Svatko od nas je individualac. Imamo različita iskustva, znanja, sposobnosti, karaktere, strahove i životne okolnosti. Zato ne možemo očekivati da svi razmišljaju, osjećaju i postupaju na isti način.
Važno je biti svjestan činjenice da svatko u određenom trenutku radi najbolje što tada zna.
To ne znači da su naše odluke uvijek dobre niti da ne trebamo odgovarati za njihove posljedice. Znači samo da čovjek najčešće djeluje iz razine znanja, iskustva i svijesti koju u tom trenutku ima.
Zato nije korisno sebe stalno osuđivati zbog prošlih odluka iz perspektive današnjeg znanja. Ono što danas razumijemo, možda tada jednostavno nismo mogli razumjeti.
Isto vrijedi i za druge.
Možemo se ne slagati s nečijim postupkom, možemo postaviti granice i tražiti odgovornost, ali ne moramo zbog toga osuđivati cijelu osobu. I drugi ljudi djeluju iz svoje razine iskustva i razumijevanja.
„Radio sam najbolje što sam tada znao” ne znači opravdavati pogreške. To znači razumjeti odakle smo krenuli i iz svojih iskustava učiti kako sutra možemo bolje.
Jer život nije natjecanje u tome tko će biti savršen, nego proces u kojem stalno učimo, sazrijevamo i postajemo svjesniji sebe i drugih.
Jučer si radio najbolje što si znao; tvoja je odgovornost da danas znaš više i postupaš bolje.
Nema komentara:
Objavi komentar