Komunikacija se prilično često odvija između ljudi koji nemaju jednaku razinu znanja, iskustva ili razumijevanja određene teme.
Kada razgovaramo s osobom koja nešto razumije manje od nas, prirodno je da svoju komunikaciju moramo prilagoditi njezinoj razini razumijevanja. To znači pojednostaviti ono što govorimo, objasniti drugačijim riječima ili izostaviti ono što u tom trenutku nije potrebno.
Ali ako to moramo činiti stalno, komunikacija postaje jako zamorna.
Dugotrajno i jednostrano prilagođavanje može izazvati frustraciju, nestrpljenje, netoleranciju i osjećaj da se komunikacija ne razvija. S vremenom sve to može dovesti do izbjegavanja razgovora s tim osobama, jer više ne osjećamo da razgovor vodi prema međusobnom razumijevanju, nego da se stalno vrtimo u istom krugu.
Izuzetno je važan i sadržaj komunikacije. Kada razgovaramo s osobom koja ima manje znanja ili iskustva o određenoj temi, ponekad i teme razgovora moramo prilagoditi. Ako se to stalno događa, razgovor može postati jednostavniji, predvidljiviji i manje poticajan, pa umjesto mentalnog poticaja počinje stvarati osjećaj napora i zamora.
Stoga nije pametno uvijek dodatno pojednostavljivati našu komunikaciju. Ponekad je potrebno samo kratko i jasno reći ono što želimo te, ako je potrebno, jednom dodatno pojasniti. Nakon toga treba jednostavno dati vrijeme drugoj osobi da sama napravi korak prema razumijevanju.
Kada prilagođavanje postane stalno i jednostrano, vrijeme je za granice, drugačiji odnos ili udaljavanje iz njega.
