Prava sloboda počinje onda kada shvatimo da smo mi odgovorni za svoj život.
To ne znači da nam nitko ne treba niti da nikada ne trebamo prihvatiti pomoć. Znači da svoj život ne smijemo temeljiti na drugima – na njihovoj pomoći, odobravanju, ponašanju ili mišljenju.
Drugi ljudi mogu utjecati na naše okolnosti, ali ne moraju upravljati našim unutarnjim životom.
Zato nije slobodan onaj koji za svoju situaciju stalno optužuje državu, roditelje, obitelj, susjede, prijatelje, šefa ili kolege. Možda su nam neki od njih doista otežali život. Možda nam je učinjena nepravda. Ali ako zbog toga cijeli život ostanemo zarobljeni u ljutnji, ogorčenosti i osjećaju nemoći, i dalje im dopuštamo da upravljaju nama.
Sloboda počinje kada kažemo:
„Možda nisam birao okolnosti u kojima sam se našao, ali biram što ću s njima učiniti.”
Tada prestajemo biti žrtve okolnosti i postajemo odgovorni za vlastiti život.
Ne možemo kontrolirati što će drugi učiniti, ali možemo raditi na tome da njihove riječi i postupci ne određuju našu vrijednost, naše raspoloženje i naše odluke.
Što manje ovisimo o drugima, a više preuzimamo odgovornost za sebe, to smo slobodniji.
Prava sloboda počinje onda kada prestanemo pitati tko je kriv i počnemo pitati: „Što ja sada mogu učiniti?”
Nema komentara:
Objavi komentar