Emocije su vodiči koji nam pokazuju gdje još nismo slobodni i na čemu trebamo raditi.
Kada nas netko naljuti, povrijedi, izazove zavist ili u nama probudi strah, često prvo tražimo krivca: „On je kriv što se ja ovako osjećam.”
Ali puno korisnije je zastati i pitati se:
Zašto me ovo toliko pogodilo? Što mi ova emocija govori o meni?
Možda je netko dotaknuo našu nesigurnost, povrijeđeni ego, potrebu za tuđim odobravanjem, strah od odbacivanja ili neko drugo mjesto u kojem nismo slobodni.
To, naravno, ne znači da je druga osoba uvijek u pravu. Ali svaka snažna emocija može postati prilika da bolje upoznamo sebe i napravimo korak prema vlastitoj slobodi.
Zato bi ustvari trebali biti zahvalni ljudima koji nas „bocnu”. Ne zato što su nas povrijedili, nego zato što su nam pokazali mjesto na kojem još trebamo raditi na sebi.
Čovjek postaje slobodniji kada ga sve manje toga može pogoditi, a sve više svojih emocija može razumjeti.
Upravo ono što nas najviše boli pokazuje nam put prema onome čega se trebamo osloboditi.
Nema komentara:
Objavi komentar