Ne možemo postići unutarnju ravnotežu tako da bježimo od svojih emocija.
Svaka emocija koju osjećamo ima svoje mjesto u našem unutarnjem svijetu. Tuga, strah, ljutnja, krivnja, sram, radost, ljubav i bol dio su našeg ljudskog iskustva. Ne možemo izabrati samo emocije koje nam odgovaraju, a odbaciti one koje su nam teške.
Ono što ne želimo osjetiti ne nestaje zato što smo to potisnuli.
Potisnuta emocija ostaje u nama i nastavlja djelovati kroz naše reakcije, odnose i obrasce ponašanja koje iznova ponavljamo, čak i kada znamo da nam više ne koriste.
Zato emocije nije dovoljno samo prepoznati. Potrebno ih je proživjeti i integrirati.
Proživjeti emociju znači dopustiti sebi da je osjetimo, bez bježanja od nje. Integrirati je znači razumjeti je, prihvatiti kao dio vlastitog iskustva i dati joj mjesto u sebi.
Tada se događa važna promjena. Emocija više ne mora nestati, ali prestaje nesvjesno upravljati nama.
Možemo osjetiti strah, a ipak napraviti korak naprijed. Možemo osjetiti ljutnju, a ne dopustiti joj da upravlja našim postupcima. Možemo osjetiti tugu, a da ne ostanemo zarobljeni u njoj.
Biti slobodan od emocija ne znači ne osjećati ih.
To znači osjećati ih, a ipak biti slobodan izabrati kako ćemo reagirati.
Kada integriramo ono što smo dugo potiskivali, prestajemo živjeti iz starih emocionalnih obrazaca. Ne moramo više iznova ponavljati iste reakcije, iste odnose i iste životne priče.
Tada između emocije i naše reakcije nastaje prostor.
U tom prostoru nalazi se naša sloboda.
Ne postajemo slobodni kada prestanemo osjećati, nego kada ono što osjećamo više ne upravlja našim životom.

Dobro rečeno
OdgovoriIzbriši