Slobodni postajemo kada integriramo svoje emocije

 

Ne možemo postići unutarnju ravnotežu tako da bježimo od svojih emocija.

Svaka emocija koju osjećamo ima svoje mjesto u našem unutarnjem svijetu. Tuga, strah, ljutnja, krivnja, sram, radost, ljubav i bol dio su našeg ljudskog iskustva. Ne možemo izabrati samo emocije koje nam odgovaraju, a odbaciti one koje su nam teške.

Ono što ne želimo osjetiti ne nestaje zato što smo to potisnuli.

Potisnuta emocija ostaje u nama i nastavlja djelovati kroz naše reakcije, odnose i obrasce ponašanja koje iznova ponavljamo, čak i kada znamo da nam više ne koriste.

Zato emocije nije dovoljno samo prepoznati. Potrebno ih je proživjeti i integrirati.

Proživjeti emociju znači dopustiti sebi da je osjetimo, bez bježanja od nje. Integrirati je znači razumjeti je, prihvatiti kao dio vlastitog iskustva i dati joj mjesto u sebi.

Tada se događa važna promjena. Emocija više ne mora nestati, ali prestaje nesvjesno upravljati nama.

Možemo osjetiti strah, a ipak napraviti korak naprijed. Možemo osjetiti ljutnju, a ne dopustiti joj da upravlja našim postupcima. Možemo osjetiti tugu, a da ne ostanemo zarobljeni u njoj.

Biti slobodan od emocija ne znači ne osjećati ih.

To znači osjećati ih, a ipak biti slobodan izabrati kako ćemo reagirati.

Kada integriramo ono što smo dugo potiskivali, prestajemo živjeti iz starih emocionalnih obrazaca. Ne moramo više iznova ponavljati iste reakcije, iste odnose i iste životne priče.

Tada između emocije i naše reakcije nastaje prostor.

U tom prostoru nalazi se naša sloboda.

Ne postajemo slobodni kada prestanemo osjećati, nego kada ono što osjećamo više ne upravlja našim životom.