U životu sve teži ravnoteži.
Ravnoteža nam je potrebna zato što bez nje teško možemo biti istinski zadovoljni.
Zato bismo u životu trebali težiti ne samo vlastitoj sreći, nego i tome da ljudi oko nas budu sretni i u ravnoteži.
Ako u obitelji svatko može slobodno izraziti svoje potrebe, ako se ljudi međusobno poštuju i ako nitko ne mora stalno davati dok drugi samo uzimaju, stvara se ravnoteža. Ako na poslu postoji pošten odnos između odgovornosti, nagrade i poštovanja, ljudi mogu biti zadovoljniji. Ako u društvu postoji osjećaj da svatko ima svoje mjesto i vrijednost, stvaraju se uvjeti za zdravije odnose.
Sreća zato nije samo osobna stvar.
Teško je biti potpuno sretan ako su ljudi koji nas okružuju nesretni, poniženi, iskorišteni ili stalno izloženi nepravdi.
Kada nastojimo da i drugi budu dobro, ne gubimo ništa od vlastite sreće. Naprotiv, stvaramo okruženje u kojem sreća postaje zajednička vrijednost, a ravnoteža nešto što svi zajedno održavamo.
Naša sreća postaje potpunija kada svojim životom pridonosimo sreći i ravnoteži ljudi oko sebe.
Najgore je kad voljeni pretpostave da se ljudima događa nepravda zato što to nečime zaslužili, a ne zato što je okolina zlobna. To zna jako rastužiti čovjeka.
OdgovoriIzbriši