Metakognicija znači razmišljanje o vlastitom razmišljanju. To je sposobnost da primijetimo što mislimo, kako razmišljamo i na temelju čega donosimo zaključke. Umjesto da automatski slijedimo svaku misao, možemo je promatrati, preispitati i odlučiti hoćemo li joj vjerovati.
Znanstvena istraživanja pokazuju da je upravo ta sposobnost jedan od temelja sposobnosti nošenja sa životnim izazovima. Ljudi koji mogu promatrati svoje misli rjeđe upadaju u začarani krug tjeskobe, pretjerane brige i negativnog razmišljanja. Ne zato što imaju manje negativnih misli, nego zato što ih ne prihvaćaju automatski kao istinu.
Metakognicija ne znači potiskivanje misli niti pokušaj da mislimo samo pozitivno. Cilj nije zaustaviti um, nego razviti zdraviji odnos prema onome što se u njemu događa. Misli dolaze i odlaze. Neke su korisne, neke nisu. Na nama je da odlučimo kojima ćemo dati svoju pažnju.
Metakognicija je važna i u međuljudskim odnosima. Kada primijetimo da nekome pripisujemo loše namjere ili donosimo brz zaključak, možemo zastati i zapitati se: "Imam li dovoljno dokaza ili samo pretpostavljam?" Takav način razmišljanja smanjuje nesporazume i potiče mudrije odluke.
Ona se može razvijati. Svjesno zastajanje i navika postavljanja pitanja poput: "Je li ova misao činjenica ili samo moje tumačenje?" postupno jača sposobnost promatranja vlastitog uma.
Metakognicija nas ne oslobađa negativnih misli, ali nas oslobađa njihove potpune vlasti nad nama. Ona stvara mali prostor između misli i reakcije. Upravo u tom prostoru nastaju sloboda izbora, mudrost i osobni rast.
Što bolje upoznajemo način na koji razmišljamo, to smo manje robovi svojih misli, a više svjesni kreatori vlastitih odluka.
Nema komentara:
Objavi komentar