Ako želiš uspostaviti bliskost s nekom osobom, najbolji put nije da ju pokušavaš impresionirati pričajući o sebi, nego da ju potakneš da govori o sebi. Ljudi se najlakše otvaraju kada pričaju o onome što vole, što ih zanima, što ih ispunjava i u čemu istinski uživaju.
Osoba koja osjeća da je netko iskreno sluša i zanima se za njezin svijet prirodno razvija osjećaj povjerenja i bliskosti.
To ne znači da treba postavljati pitanja samo kako bi održavali razgovor. Razlika je između površne znatiželje i iskrenog interesa. Kada pažljivo slušamo, postavljamo potpitanja i pokazujemo da nam je stalo do onoga što druga osoba govori, ona se osjeća viđenom, cijenjenom i prihvaćenom.
Paradoks je u tome što su mnogi uvjereni da će ostaviti najbolji dojam ako što više govore o sebi. U stvarnosti, najbolji dojam najčešće ostavlja ona osoba uz koju smo imali priliku biti ono što jesmo.
Ljudi ne pamte toliko što je rečeno, koliko pamte kako su se osjećali u nečijem društvu.
Zato je jedna od najvrjednijih komunikacijskih vještina znati aktivno slušati i dati drugoj osobi prostor da podijeli dio sebe. Upravo se samo u tom prostoru rađa povjerenje, povezanost i istinska bliskost.
Često jedno iskreno saslušano iskustvo vrijedi više od stotine izgovorenih riječi o sebi.
Nema komentara:
Objavi komentar