Strah je dio života. Svi se nečega bojimo – bolesti, neuspjeha, odbijanja, gubitka, promjene, samoće ili nepoznatog.
Problem nastaje kada zbog straha počnemo izbjegavati ono s čime se trebamo suočiti.
Kada bježimo od straha, kratkoročno osjećamo olakšanje, ali ga dugoročno samo jačamo. Ono što izbjegavamo u našim mislima postaje veće nego što stvarno jest.
Zato se sa strahovima moramo suočiti.
Suočiti se sa strahom ne znači da ga više ne osjećamo.
Svaki put kada se suočimo s nečim čega smo se bojali i shvatimo da smo to mogli podnijeti, strah gubi dio svoje snage, a naše samopouzdanje raste.
Naravno, strah nas ponekad upozorava na stvarnu opasnost i tada ga treba poslušati. Ali strah koji nas stalno zaustavlja ograničava naš život.
Strah se ne pobjeđuje bježanjem od njega, nego hrabrošću da mu se približimo.
Strah u manjoj mjeri je trema i on je normalan, kad je u većoj mjeri može djelovati destruktivno i nesvjesno se počnemo braniti i ograđivati od onoga što nam izaziva taj osjećaj
OdgovoriIzbriši