Samosabotaža u procesu promjene

Kada odlučimo nešto promijeniti u svom životu, najčešće mislimo da će najveća prepreka biti nedostatak vremena, volje ili discipline. Međutim, najčešće najveća prepreka dolazi iznutra.

To se naziva samosabotaža – ponašanje kojim, svjesno ili nesvjesno, sami sebi otežavamo promjenu koju želimo ostvariti.

Oblici samosabotaže su:

Odgađanje – stalno govorimo da ćemo početi sutra, od ponedjeljka ili kada se stvore bolji uvjeti.

Traženje opravdanja – uvijek pronađemo razlog zašto sada nije pravi trenutak.

Postavljanje previsokih očekivanja – želimo rezultate odmah, a kada ih ne dobijemo, gubimo motivaciju.

Odustajanje nakon pogreške – jedan loš dan ili neuspjeh doživimo kao dokaz da ne možemo uspjeti.

Vraćanje starim navikama – iako znamo da nam ne koriste, vraćamo se onome što nam je poznato i sigurno.

Pretjerana samokritičnost – umjesto da iz pogreške nešto naučimo, počinjemo govoriti sebi da nismo dovoljno dobri.

Uspoređivanje s drugima – tuđi napredak koristimo kao dokaz vlastitog neuspjeha.

Strah od promjene – želimo nešto novo, ali nas istovremeno plaši ono što bi promjena mogla donijeti.

Razmišljanje „ja sam jednostavno takav” – svoju prošlost pretvaramo u granicu svoje budućnosti.

Perfekcionizam – vjerujemo da moramo sve napraviti savršeno ili nema smisla ni pokušavati.

Samosabotaža je posebno opasna zato što je često ne prepoznajemo. Možemo misliti da nas zaustavljaju okolnosti, drugi ljudi ili nedostatak sreće, a zapravo sami sebi postavljamo prepreke.

Zato je svijest o vlastitoj samosabotaži jedan od važnih koraka u procesu promjene. Kada prepoznamo način na koji sami sebe zaustavljamo, možemo ga početi mijenjati.

Ako želimo promijeniti svoj život, moramo prvo prepoznati načine na koje sami sebi stojimo na putu.