Rad na sebi nije laka tema. Traži priznanje vlastitih slabosti, spremnost na promjenu i disciplinu da se ustraje i onda kada nije lako.
Izgradnja karaktera još je zahtjevnija. Nije dovoljno znati što je ispravno. Potrebno je tako i postupati.
Zato ljudi koji ozbiljno rade na sebi ponekad drugima nisu ugodni. Govore ono što misle, žive ono što govore i svojim primjerom pokazuju ono što drugi možda ne žele vidjeti.
Njihova disciplina podsjeća ih na vlastitu nedisciplinu. Njihova odgovornost na vlastite izgovore. Njihova promjena na sve ono što sebi i drugima govore, a već dugo odgađaju.
Tada se pojavljuje samosabotaža. Umjesto da se zapitaju što mogu promijeniti kod sebe, lakše im je udaljiti se od onih koji ih na to podsjećaju. Onaj tko ozbiljno radi na sebi osjeća takvo udaljavanje, ali zbog toga ne odustaje od svog puta. Ogledalo ne prestaje biti ogledalo zato što se netko ne želi pogledati u njega.
Rad na sebi nije natjecanje s drugima. To je spremnost na iskrenost prema sebi i preuzimanje života u svoje ruke.
Dobro ogledalo ne pokazuje drugima kakvi bi željeli biti, nego im pokazuje kakvi zaista jesu.
Ne razbijaj ogledalo samo zato što ti se ne sviđa vlastiti odraz.
Ti koji izbjegavaju pogledati u ogledalo su izbjegavači ili avoidant's. Grade svoj karakter na kulama od karata sačinjenih od obrambenih mehanizama i iskrivljenih psihologija, ne vide iskrivljenost jer su vođeni egom, a ne ispravnim moralnim smjernicama.
OdgovoriIzbriši