Emocionalno stabilnu osobu možemo prepoznati i prije nego što je dublje upoznamo. Ne po tome što je uvijek mirna, nasmijana ili bez problema, nego po načinu na koji se odnosi prema životu, drugim ljudima i onome što još ne zna.
Prva karakteristika je radost.
Takva osoba zna uživati u životu i malim stvarima. Radost nije stalna vedrina niti odsutnost tuge, nego sposobnost da i unatoč životnim teškoćama prepoznaje i doživljava ono što je u životu vrijedno. Njezino zadovoljstvo ne ovisi stalno o vanjskim okolnostima, tuđem odobravanju ili tome da sve bude onako kako je zamislila.
Druga je nesebičnost.
Emocionalno stabilna osoba nema stalnu potrebu sve podrediti sebi. Može pomoći, saslušati, podijeliti i radovati se drugome bez očekivanja da za to odmah nešto dobije zauzvrat. Sigurna je u sebe pa joj tuđa dobrobit ne predstavlja prijetnju.
Treća je znatiželja.
Ona ne misli da već sve zna. Zanima je kako drugi ljudi razmišljaju, zašto se nešto događa i što još može naučiti. Zbog toga je spremna postavljati pitanja, slušati i promijeniti svoje mišljenje kada shvati da nije bila u pravu.
Ove tri osobine otkrivaju nešto dublje: emocionalno stabilna osoba nije stalno usmjerena na zaštitu vlastitog ega. Može se radovati, dati drugome prostor i priznati da još uvijek ima što naučiti.
Emocionalnu stabilnost najlakše prepoznajemo po radosti prema životu, nesebičnosti prema ljudima i znatiželji prema onome što još ne razumijemo.
Emocionalna stabilna osoba ne mora nužno biti radosna. Radost nije mjerilo te stabilnosti. I ljudi koji su tužni mogu biti emocionalno stabilni. Ovisi u kakvim okolnostima se nalaze i kakvim ljudima su okruženi.
OdgovoriIzbriši