Kukanje je navika stalnog usmjeravanja pažnje na probleme bez stvarne želje ili pokušaja da se oni riješe. Povremeno žaljenje prirodan je dio života, ali kronično kukanje slabi osjećaj osobne učinkovitosti i povećava bespomoćnost.
Osoba koja neprestano kuka ostaje zarobljena u negativnom načinu razmišljanja te gubi energiju i motivaciju za promjene. Takav obrazac povećava stres, narušava psihološku otpornost i otežava suočavanje sa životnim izazovima.
Kukanje ne pogađa samo onoga tko kuka, nego i njegovu okolinu. Dugotrajna izloženost stalnim pritužbama može kod drugih izazvati emocionalni umor, udaljavanje, gubitak empatije, pa čak i razvoj cinizma.
Važno je razlikovati kukanje od zdravog izražavanja osjećaja. Izražavanje osjećaja prirodno je i korisno jer pomaže da bolje razumijemo sebe, dobijemo podršku i lakše pronađemo rješenja.
Kukanje se, nasuprot tome, stalno vraća na iste probleme, bez preuzimanja odgovornosti i bez konkretnog pomaka.
Prvi korak prema promjeni jest osvijestiti vlastiti obrazac kukanja i iskreno se zapitati: Kakve su mi koristi od kukanja? Što mogu učiniti da promijenim ovu situaciju? Promjena počinje preuzimanjem odgovornosti i prvim konkretnim korakom, koliko god on bio malen. Jer upravo samo djelovanje vraća osjećaj kontrole, jača samopouzdanje i otvara prostor za stvarne promjene.
Kukanje te zadržava u problemu, a djelovanje vodi prema rješenju
Nema komentara:
Objavi komentar