Zašto je dobro najveći neprijatelj sjajnog

Dobro je najveći neprijatelj sjajnog.
Ne zato što je dobro loše, nego zato što nas uspava i oduzme nam potrebu da idemo dalje.

Zadovoljimo se rezultatom koji je prihvatljiv.
 A prihvatljivo lako postane trajni standard.

U mnogim područjima postoji mnogo dobrih profesionalaca.
Rade korektno, pouzdano i odgovorno.
Ali kada je ulog velik, traže se samo oni koji su iznimni.

Biti sjajan ne događa se slučajno.
Sjajnost je rezultat fokusa, discipline i tisuća sati svjesne prakse.
Rezultat je odluke da se u nečemu ide dublje od prosjeka.

Dobro održava razinu.
Sjajno pomiče granice.

Pitanje je samo:
Hoćemo li se zaustaviti na dovoljno dobrom ili ćemo stremiti i ustrajati do izvrsnosti?

Ako ne postajemo bolji, postajemo gori

Stalna je samo promjena. 

Život je kretanje. 

Stagnacija zapravo ne postoji. 

Ako stalno ne učimo, ne rastemo, ne ispravljamo svoje pogreške - naše navike i slabosti polako nas povlače unazad. 

 Ako ne razvijamo odgovornost, disciplinu, znanje i karakter, dopuštamo lošim navikama da ojačaju. 

 Ako ne ulažemo u odnose, odnosi slabe. 

 Ako ne učimo novo, zastarijevamo. 

 Ako ne brinemo o tijelu, ono propada. 

 Život je stalni proces usavršavanja - svjestan, dosljedan i postojan.

Ili napredujemo ili nazadujemo. 

Test tri sita

Jednoga dana došao je čovjek do filozofa Sokrata i uzbuđeno mu rekao:

„Sokratu, moram ti nešto ispričati o tvome prijatelju!“

Sokrat ga mirno pogleda i reče:

„Prije nego što mi to kažeš, želim da prođeš kroz tri sita.“

„Tri sita?“ – začudi se čovjek.

„Da“, nastavi Sokrat. „Prvo sito je istina. Jesi li potpuno siguran da je to što mi želiš reći istinito?“

Čovjek zastane. „Pa… nisam baš siguran. Čuo sam od drugih.“

„Dobro“, reče Sokrat. „Onda to možda i nije istina. Drugo sito je dobrota. Je li to što mi želiš reći nešto dobro o mom prijatelju?“

„Ne, zapravo suprotno…“

„Dakle“, nastavi Sokrat, „želiš mi reći nešto što možda nije istina i nije dobro. Onda nam ostaje treće sito – korisnost. Hoće li mi to što želiš reći biti korisno?“

Čovjek spusti pogled. „Ne, ne bih rekao.“

Sokrat se blago nasmiješi:

„Ako to što želiš reći nije ni istinito, ni dobro, ni korisno – zašto bih to slušao?“

I čovjek ode, a da ništa nije rekao.

Kenan Crnkić " Nadživjeti život " str. 33